Model Luppisova izuma “Spasilac obale” kao Nagrada za životno djelo ZTK Rijeka

Niz godina Stručna služba Zajednice tehničke kulture Rijeka prikuplja ideje u želji da osmisli Nagradu za životno dijelo ZTK Rijeka, najvišu Nagradu koju Zajednica dodjeljuje.
S ciljem da rješenje objedinjuje više grana tehničkog stvaralaštva, da je vezano uz more, te da po mogućnosti ima porijeklo iz Rijeke, Stručna služba dala je zadaću Tehničkom centru mladih – radionici pri ZTK Rijeka, da krene u izradu modela, preteče današnjeg "torpeda", izvornog izuma Ivana Luppisa. Rješenje koje je ostalo zapamćeno po vrhunskoj tehnologiji i inovatorstvu onog vremena.

Model Luppisova izuma “Spasilac obale” kao Nagrada za životno djelo ZTK Rijeka

Niz godina Stručna služba Zajednice tehničke kulture Rijeka prikuplja ideje u želji da osmisli Nagradu za životno dijelo ZTK Rijeka, najvišu Nagradu koju Zajednica dodjeljuje.
S ciljem da rješenje objedinjuje više grana tehničkog stvaralaštva, da je vezano uz more, te da po mogućnosti ima porijeklo iz Rijeke, Stručna služba dala je zadaću Tehničkom centru mladih – radionici pri ZTK Rijeka, da krene u izradu modela, preteče današnjeg “torpeda”, izvornog izuma Ivana Luppisa. Rješenje koje je ostalo zapamćeno po vrhunskoj tehnologiji i inovatorstvu onog vremena.

Nema dvojbe da je današnji oblik torpeda, u koji je preobličen prvotni izum Ivana Luppisa, “spasilac obale” jedan od naj prepoznatljivijih simbola grada Rijeke. Kao takav, zaslužan je za upisivanje grada Rijeke u povijesne knjige u razdoblju druge polovice devetnaestog, te početak dvadesetog stoljeća. No, o samom “spasiocu obale”, koji kao preteča torpeda nije nikada korišten kao oružje, nažalost premalo se zna, a i sami su podaci kao i tehnička dokumentacija i nacrti tj. fotografije, vrlo oskudni, mogli bismo reći da ih gotovo nema.

Dakle, izradi modela prišlo se temeljem nepotpunih opisa i jedne male fotografije bokocrta, koristeći pretežno patentnu dokumentaciju. Znalo se da je „spasilac obale“ zamišljen kao uski čamac s vlastitim pogonom i da je u jednoj varijanti razvijena ideja sa pogonom na satni mehanizam na navijanje. Isto tako, tehničko rješenje je predviđalo upravljanje sa obale ili plovila pomoću konopa spojenih na kormilo.

Materijalizacija rješenja povjerena je mentoru Robertu Simčiću koji je izradio sve potrebne nacrte i za izradu predvidio prirodne materijale kao i kod izvornog Luppisovog modela: drvo, metal, platno itd. Uz g. Simčića, radio je i tim u sastavu: Patrik Stanić i Ivan Ćoza – učenici OŠ Ivan Katalinić Jeretov i Mateo Muha učenik OŠ Fran Franković, svi polaznici napredne grupe modelara u Tehničkom centru mladih.
Za izradu od nacrta do gotovog modela bilo je potrebno dva mjeseca svakodnevnog rada, stoga timu nije bilo nimalo lako. Naime, to je jedini model „spasioca obale“ kojeg je moguće danas vidjeti u Rijeci ili Hrvatskoj, a prvi najbliži nalazi se u Tehničkom muzeju u Beču.

To svakako nije kraj priče o „spasiocu obale“ u Rijeci, s obzirom da je prvobitan model u Luppisovo vrijeme izrađen od brodskog priručnog materijala u dužini od 1 metra, a konačna dužina “pravog” trebala je iznositi 6 metara. Vjerujemo da će Tehnički centar mladih i dalje raditi na prikupljanju dokumentacije i razvoju modela. Osim same realizacije zadane teme, Tehnički centar mladih ovim projektom želi skrenuti pažnju i pobuditi zainteresiranost građana za tehničkom kulturom, te povijesnom baštinom grada Rijeke.

Idejno rješenje Nagrade za životno djelo Zajednice tehničke kulture Rijeka prezentirano je na 20. sjednici Izvršnog odbora koji je ovaj prijedlog jednoglasno prihvatio. Ova maketa po prvi puta dodjelit će se u 2009. godini.